Moj prijatelj Nenad

srijeda, 22.10.2014.

280. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BORBE PROTIV HIPERTENZIJE PA, OSJEĆAJUĆI KAKO MI RASTE TLAK, TRAŽIM NOVI KUT GLEDANJA…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao na informacijama u školi.
– Zašto?
– Došao mi je jedan roditelj koji muca pa se oteglo.
Dogovorili smo se da ćemo se naći u VVB-u pa sam otišao tamo.
Napravio sam sudbinsku pogrešku i sjeo sam za šank.
Matko je rekao da je loše volje.
Napravio sam usudnu pogrešku pa sam ga upitao što ga muči.
Matko je rekao da me ne želi gnjaviti svojim problemima.
Napravio sam kobnu pogrešku rekavši da mi slobodno kaže što mu je na srcu.
– Cijeli život mi se svodi na čekanje. Uvijek nešto čekam. Uvijek su mi govorili da čekam. Čekaj da svane! Čekaj da se smrkne! Čekaj da kreneš u školu! Čekaj praznike! Čekaj da počne škola! Čekaj da ti se otac probudi! Čekaj da otac zaspe! Čekaj da ti otac izađe iz zatvora! Čekaj da upišeš srednju! Čekaj da maturiraš! Čekaj da svršiš vojsku! Čekaj da dođeš na fakultet! Čekaj da diplomiraš!
– Ea!
– Čekaj da postaneš punoljetan! Čekaj da nađeš curu! Čekaj drugu, ova ionako nije bila za tebe! Čekaj da se oženiš! Čekaj da rodimo djecu! Čekaj da djeca porastu!
Nenad je ušao u VVB i htio mi se pridružiti za šankom, ali dao sam mu znak da ne prilazi i ode za stol.
– Čekaj da pokrenem posao! Čekaj da posao krene! Čekaj da poplatimo račune! Čekaj prvi u mjesecu! Čekaj ljetovanje! Čekaj da se vratimo doma! Stalno nešto čekam. Cijeli život mi se svodi na čekanje. Dosta mi je toga.
– Je, je, tako je.
– Zato sam donio odluku. Ti si prvi kojemu ću reći što sam odlučio.
– Čekaj, Matko, sekundu da odem nešto reći Nenadu pa ćeš mi onda reći.
Žurno sam otišao do Nenada.
– Ti, Nenade, imaš visoki tlak i svi znaju za to. Pravi se da ti je pozlilo.
– Imam visoki tlak, ali mi nikada nije pozlilo. Kako izgleda kad tlakašu pozli?
– Nemam pojma. Padni! Sruši se sa stolca!
– Zašto bih padao kad imam visoki tlak? Pao bih da imam niski tlak.
– Onda se ustani. Samo brzo učini nešto.
– Zašto?
– Odvest ću te na Hitnu da me Matko prestane gnjaviti.
– U redu. Mogao si odmah reći. Odglumit ću da mi je pozlilo. Čekaj čas…

Oznake: Nenad, Hipertenzija, čekanje

- 09:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #