Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi pa smo ga pokupili u gradu.
Đorđević i ja smo krenuli na grob Maloga Marka. Nenad je išao s nama.
Kada su pobunjenici ubili Mladena i Igora, s kojima sam od početka rata bio u trojci za specijalne zadatke, dodijelili su mi Đorđevića i Maloga Marka.
Premda je Mali Marko bio svega nekoliko godina mlađi od mene, doživljavao sam ga kao sina. Brinuo sam o njemu i bojao se da ne nastrada onako bezazlen, naivan i sanjarski zanesen.
Mali Marko je s nama prošao sva ratna sranja.
Mučio se s tom svojom ovisnošću, a onda su ga jednog jutra pronašli predoziranog.
Svake godine, na godišnjicu smrti, Đorđević i ja odemo na njegov grob, pomolimo se i zapalimo svijeću.
Mali Marko je pokopan u rodnom selu njegove majke u zadarskom zaleđu. Svake godine i nju nađemo na grobu.
– Moj Marko je dijete ljubavi…
Nikada Marku nije rekla s kim je bila u ljubavi kada su ga začeli niti zašto je ljubav pukla kada je rekla da je ostala trudna.
Njeni su je otjerali od doma pa je odselila u Zadar.
Zaposlila se kao sobarica u hotelu i odgajala svoga Marka.
Jednog ljeta je neki Norvežanin slomio nogu i većinu vremena je proveo u hotelskoj sobi. Nije nikada pričala što se među njima dogodilo, ali je tog ljeta ostala trudna.
Norvežanin je priznao očinstvo i obilno pomagao dijete i njegovu majku. Odjednom se u kuću Markove majke počela slijevati ogromna količina novaca i darova.
I shvatila je da to treba ponoviti.
Drugi put je ostala trudna s nekim Švicarcem.
– S njim sam još bolje prošla. Njega je strefio infarkt kad je čuo da sam trudna pa je dijete postalo nasljednik. A imalo se što naslijediti.
Novac je pametno ulagala, vrtjela ga je i umnažala.
Treći put je ostala trudna s Nijemcem.
– Ipak mi nekako gravitiramo Njemačkoj i činilo mi se mudro.
I bilo je mudro. Jer je to Nijemcu bilo jedino dijete.
A onda je opet ostala trudna s Norvežaninom.
– Skandinavske zemlje su ipak najuređenije. A i malo sam bila emotivna. Htjela sam stvar završiti onako kako sam započela.
U rodno selo se nikada nije vratila. Ali je napravila ogromnu mramornu grobnicu da je u njoj pokopaju kada umre.
– Da sam znala da ću u njoj najprije pokopati svoga Marka, nikada je ne bih napravila.

Oznake: Nenad, Mali Marko, Svijeće